Ažurirano: svibanj, 2024.
Znate li zapravo kako rade agencije za otkup i naplatu potraživanja, popularnijeg naziva „utjerivači dugova“?
Dosta se u medijima pričalo o ovim agencijama, posebice zbog nove promjene zakonskog okvira u kojem agencije posluju, odnosno zbog uvođenja regulatora.
Agencije su pod regulacijom od 30.12.2023. godine i u 2024. godini uskladit će se s odredbama Zakona o načinu, uvjetima i postupku servisiranja i kupoprodaje potraživanja, a druga tema je kako agencije upravljaju osobnim podacima. Upravljanje osobnim podacima regulira GDPR uredba, a kako je AZOP nakon inspekcijskih nadzora u B2 Kapitalu i EOS Matrixu odredio pozamašne kazne, tema je dodatno dobila na atraktivnosti. S GDPR-om se u ovom blogu nećemo baviti, ali, kao i uvijek, pokušat ćemo biti objektivni i objasniti što agencije donose ili odnose iz perspektive dužnika, kakve su mogućnosti pregovora u slučaju da je vaš dug otkupljen i zašto je to dobro ili loše za dužnika.
No, idemo redom:
Definicija prodaje i naplate je jednostavna: stari vjerovnik je vaš dug prodao i sada imate novog vjerovnika. Vjerovnik je, ako niste znali, onaj komu ste dužni, obrnuto od dužnik. Na engleskom se vjerovnik zove creditor, tu vam je sve odmah jasno, ali to je zapravo slično, latinski korijen je credere – vjerovati.
Latinski vam neće pomoći, ali još malo ćete ga morati naučiti: Kada je vjerovnik dug prodao, na novog vjerovnika su prešla i sva njegova prava potpisom ugovora o cesiji. To je pravni posao koji je zapravo ustupanje potraživanja, a ustupa ga ili prenosi svoju tražbinu cedent ili ustupatelj (stari vjerovnik), novom vjerovniku koji je cesionar ili primatelj. U cijelom poslu postoji i dužnik odnosno cesus, ali kao što ćemo kasnije objasniti – njega se ništa ne pita.
Iako ih Hrvati popularno zovu utjerivači dugova i misle da su one hrvatski izum, agencije za otkup i naplatu potraživanja koje posluju na našem tržištu posluju u cijeloj EU. Očito je da postoji neki tržišni razlog njihovog postojanja.
Taj razlog (najveći, jer nisu banke jedini vjerovnici koji prodaju potraživanja) su zapravo banke i njihova nemogućnost da profesionalno odrađuju posao naplate potraživanja, želja da uštede vlastite resurse i ne razvijaju poslovni model u tom smjeru i, najvažnije, rizik da ako ponude „lošim“ klijentima mogućnost da svoj dug otkupe uz diskont nitko više neće plaćati kredite. Ovo zadnje je kod nas posebno izraženo jer mediji već dosta dugo „pumpaju“ neku vrstu „kulture neplaćanja“ gdje se ponekad zaboravi da iza naplate uvijek stoji dug.
Naravno, stvari nikad nisu crno-bijele, naš pravni sustav je pun nelogičnosti, a građani koji su ovršeni nemaju opcije vlastitim snagama izaći iz blokade, čak i kada za to postoje preduvjeti. Imali smo i dugogodišnju recesiju i negativne trendove na tržištu rada od 2008. g. nadalje, a banke i njihov odnos prema kreditima u CHF napravili su dodatne probleme za više desetaka tisuća građana (točnije, više od 100.000 građana).
Na našem tržištu agencije su se pojavile prije 15-ak godina, prije je bilo manjih društava koja su otkupljivala potraživanja, najviše od telekoma, ali otkup velikih portfelja od banaka krenuo je kada su velike agencije počele poslovati u Hrvatskoj – EOS Matrix, B2 Kapital, Svea Ekonomi (Credit Express) i nešto kasnije APS Holding. Na tržištu su prisutne i manje, „domaće“ agencije poput Primasolventa.
Koliko je veliko tržište otkupa potraživanja? U razdoblju od 2017. do 2021. banke su prodale agencijama za naplatu potraživanja više od 650 milijuna eura dugova građana, svojih klijenata, najviše loših gotovinskih nenamjenskih kredita (230 milijuna eura), loših stambenih (160 milijuna eura), ali i 64 milijuna eura loših minusa po tekućim računima.
HNB redovno objavljuje podatke o prodanim potraživanja, a stavka koja se odnosi na građane je “domaća kućanstva”. Bruto knjigovodstvena vrijednost takvih potraživanja za 2022. godinu bila je više od 114 milijuna eura, preko sto milijuna bilo je i za 2021. godinu, a čini se da je trend prodaje potraživanja u 2023. godini ipak oslabio. Glavni razlog tome je da banke nemaju velikih portfelja za prodaju iz prethodnih godina, uglavnom prodaju relativno “friška” potraživanja, a malo je i medijska kampanja utjecala na to da su banke “prikočile” zbog reputacijskog rizika. HNB objavljuje i po kojoj su cijeni potraživanja prodana, tako da su i ti podaci javno dostupni.
„Zašto banka nije meni ponudila da otkupim svoj nenaplativ kredit po cijeni po kojoj ga je agencija kupila?“, često je pitanje. No zašto to nije učinila postoji više, uglavnom opravdanih razloga:
Originalni vjerovnik je obično banka ili telekom, a kada proda potraživanje, novi vjerovnik je agencija. Postavlja se puno pitanja da li se nešto smije ili ne smije, da li je zakonito ili nije, ali reći ćemo ukratko – prodaja potraživanja je dozvoljena operacija koju je do uvođenja obvezne regulacije od strane Hrvatske narodne banke u većem dijelu regulirao Zakon o obveznim odnosima.
Prijenos EU direktive koja izričito nalaže regulaciju državama članicama je završen 30.12.2023. stupanjem na snagu Zakona o načinu, uvjetima i postupku servisiranja i kupoprodaje potraživanja. U većini država EU agencije su već dugo regulirane, pitanje je samo da li je to u nadležnosti narodne banke, agencije za nadzor financijskih usluga, ministarstva financija ili neke četvrte institucije. Naša država, kao i uvijek, malo je zakasnila, ali još je veći strah kako će izgledati ta regulacija jer znamo kako obično završi pomaganje građanima…
Zakon je uveo Hrvatsku narodnu banku kao regulatora, donio je obvezu licenciranja, propisao sustav obavještavanja i način komunikacije s dužnicima, definirao postupak rješavanja prigovora i pritužbi dužnika, dodatno zaoštrio odredbe oko zaštite podataka itd. Nije uopće upitno trebaju li agencije biti regulirane, uvijek je bolje tražiti rješenja u okviru sustava, ako ona izostanu pojavit će se „sive“ opcije koje će završiti loše za dužnika, a ako izostane taj korak prijenosa potraživanja koji odrađuju agencije, pitanje je kako će se u naplati ponašati banke…
Kada se potraživanje proda, na novog vjerovnika su prešli i svi instrumenti osiguranja, znači ako ste ovjerili zadužnicu ili izjavu o zapljeni na primanjima, agencija vas može ovršiti na FINI ili direktno kod poslodavca (ako se radi o izjavi o zapljeni). Ako ste ovršeni temeljem nekakvog rješenja, javnobilježničkog ili sudskog, ono također prelazi na novog vjerovnika. Bilo je polemika i oko toga da li vas agencija može ovršiti kod poslodavca i da li je poslodavac odgovoran ako ne provodi ovrhu. Više o tome ovdje.
Vaše je pravo, a obveza vjerovnika, da budete obaviješteni da je potraživanje prodano odnosno novi vjerovnik dužan vas je obavijestiti da je preuzeo potraživanje.
Koliko nam je poznato, to se u praksi i događa, ali je često problem u podacima koje banke (i ostali vjerovnici) imaju u svojim sustavima, da li su adresa i ostali kontakt podaci dužnika točni. Također, ako vas je vjerovnik obavijestio, a niste preuzeli poštu, što se često događa kad su građani pod ovrhom, teoretski ste obaviješteni.
Još jedno često pitanje, prema važećim zakonima pristanak dužnika za prijenos nije potreban. Neke banke sada u informacijama prije ugovaranja kredita i tzv. ESIS obrascu (europski standardizirani informativni obrazac), kako ne bi bilo nesporazuma, dodatno napominju kako je moguće da će vaš dug biti prodan ako uredno ne otplaćujete obveze.
Već spomenuti Zakon i tu je detaljnije i jasnije definirao obveze vjerovnika i prava dužnika.
Nakon što je potraživanje prodano agenciji, slijedi obavijest o prijenosu potraživanja. Ako ste ovršeni na FINI, uskoro bi trebalo biti vidljivo da se vjerovnik promijenio. Tu se u praksi može dogoditi svašta, često se ne promijeni vjerovnik odmah, a može se dogoditi da još neko vrijeme imate i starog i novog vjerovnika, stari se nije povukao, novi se nije pojavio. Vaš dug se ne smije „duplo“ naplatiti, znači ako je neka uplata sjela starom vjerovniku, on će je odmah proslijediti novom i vaš dug se mora smanjiti.
Agencije znaju koje su u redu naplate, koliko je vjerovnika ispred njih i koji iznos se treba naplatiti da bi došle na red. To znači da možete očekivati dopis poslodavcu ako se agencija ne naplaćuje. Kada poslodavac sazna za vaše dugove to zna biti pomalo neugodno pa je dobro ipak prevenirati takvu situaciju i prije dopisa poslodavcu kontaktirati agenciju kako bi probali postići dogovor o načinu otplate duga.
Ako nema nikoga s prvenstvom u redoslijedu naplate, agencija će se krenuti naplaćivati direktno na primanjima, a ostatak će poslodavac uplaćivati na zaštićeni račun. Ostali vjerovnici će ostati na FINI i čekat će svoj redoslijed naplate. Tu je problem s hrvatskim sustavom prisilne naplate, naplaćuje se samo prvi po redu, a ostali vam obračunavaju troškove i zatezne kamate i dug vam neprestano raste.
Unatoč neatraktivnom nadimku – utjerivači dugova – po našem iskustvu, prodaja potraživanja ne mora biti nešto negativno za dužnika. Upravo zbog toga što nisu bile regulirane (paradoksalno), agencije su se fleksibilnije mogle dogovarati s dužnicima. Kako će sada procesi izgledati u praksi, vidjet ćemo. Bankarstvo je s druge strane uvijek bilo visokoregulirana industrija, banka vam nagodbu može odobriti pod strogo dogovorenim uvjetima i odluka mora proći više razina odlučivanja.
Agencije su pak orijentirane prema naplati što više duga u što kraćem roku, uz moguće dogovore i kompromise.
Tu smo za vas i mi u Beonu da pomognemo u pregovorima, a i podmirimo dug za vas ako smo ustanovili da zadovoljavate uvjete za reprogram i možete u sljedećem koraku realizirati kredit u nekoj od banaka s kojima surađujemo.
Prvi savjet nije baš neka mudrost, platite dug. Naravno da imate neki razlog da niste uredno plaćali obvezu, ali ako je taj razlog rješiv ili privremen, stupite u kontakt s vjerovnikom.
Ako je to banka, ugovorite neku od mjera koja vam može pomoći u smanjenju tereta obveze – moratorij, reprogram, dogovorite refinanciranje. Prodaja potraživanja je zadnja mjera koju će banka poduzeti, i njima je u interesu da platite dug, a ne da ga prodaju „za kikiriki“.
Ako je već došlo do prodaje potraživanja, nije kraj svijeta, stupite u kontakt s novim vjerovnikom. Nitko ne guli kožu ili čupa nokte, samo pokušavaju naplatiti dug. Dogovorite koliko mjesečno možete plaćati, pregovarajte o iznosu za jednokratnu otplatu, tražite da vas odblokiraju. Ili se javite Beonu, zato smo tu, na dnevnoj razini kontaktiramo sa svim vjerovnicima, odradit ćemo pregovore za vas i reći vam što je realno i izvedivo.
U našem radu svakodnevno se srećemo s dugovima prema agencijama, gotovo svaki od naših klijenata ima barem jednu agenciju na popisu vjerovnika, a većina i njih nekoliko. Stoga smo i u svakodnevnom kontaktu s agencijama, brzo ćemo doći do podatka o stanju i strukturi vašeg duga, kao i o mogućnostima smanjenja duga za jednokratnu otplatu.
Kako? Nazovite nas, prođite kratku besplatnu analizu, provjerite zadovoljavate li uvjete za reprogram vašeg duga. Naši savjetnici potrudit će se objasniti vam situaciju i moguća rješenja.
Primjeri su mnogobrojni, ali evo nekoliko najnovijih, Hrvoje Brajković koji je bio blokiran 15 godina, zatim obitelj iz Slavonskog Broda čija je blokada također bila višegodišnja i Davor Lovrić kojeg je blokada i dug prema agenciji sprječavala u rješavanju važnih životnih pitanja.